Toliko si se protkala, dušo daleka, kroz moju dušu pa sad mi fale tvoje niti da mi se svi istkani dani ne raspore. Kaži mi nešto, utopli me, jer iako je juli, kroz kosti mi sjeverci jure. Za tebe otvaram prozor: budi mi Sunce, ugrij me.
Kao kad životinje mijenjaju dlaku, kožu i boje, i ja sam se osjećala kao da se izvlačim kroz sićušnu rupu svog dotadašnjeg postojanja i da ulazim u neku drugu dimenziju gdje sam neko sasvim drugi i drugačiji. Taj proces je bio bolan i dugotrajan. Najteže je stati ispred samog sebe i reći da si nešto…
Teško sam sama sebi priznala da me muškarci više ne privlače. Stalno sam smišljala nove načine kako da probudim želju u sebi, ali nije išlo. Polako sam se povlačila u sebe i jednog dana sam svojoj porodici saopštila da želim da se odselim iz porodične kuće. To mi je predstavljalo najlogičniji slijed događaja jer sam…
Danas je Limeta zeleno ispresijecana narandžastom bojom marelice. Tek da sva gorčina i kiselost koji ti skupe usne i usta slatkoćom kajsije olakša da mi uspiješ kasti nešto lijepo. Nije pametna stvar kušati oporo baš uvijek, niti otići na spavanje a da ne govoriš s nekim. Šta ako se ne probudiš? ili ako se ona…
Volio je da sjedi u mraku, zvaljen u stolac i da mi svojim krupnim muškim glasom govori šta da radim i kuda da se diram. Nikada se nije svlačio dok sam ja bila potpuno obnažena ispred njega, sa rukama svuda po mom tijelu onako kako mi je on prste navodio. Kod njega me i uzbuđivao…
Kada sam je upoznala, na sebi je imala limun žutu haljinu i kosu raspletenu koja je padala preko otkrivenih preplanulih leđa. Septembar je već lagano odmicao i ono malo ljeta što je ostalo, pržilo mi kosu koja je posvijetlila od morske vode i sunca. Nosila je osmijehe kao fanfare na bojišta da označi koja su…
Bio je juli. Brat je stajao na dvorištu sam i gledao za velikim ambulantnim kolima koja odlaze niz ulicu. Unutra oboje naših roditelja. Mama sa stomakom od kojeg ne vidi svezati pertle na svojim ljetnim bijelim patikama. — Seko, hoće li donijeti drugu seku? — Hoće – kažem ja nekako dječije kao da sam tješila…
— Znaš li šta je pritka? – prekinula mi je razmišljanje — Molim? – upitam — To što čuješ, znaš li šta je pritka? — Znam – rekla sam gledajući u pucketalu vatru koja se rasplamsavala ispred nas u toploj ljetnjoj noći uz blagi julski vjetar koji je dolazio iz pravca šuma iza nas —…